| Abstract | Ulaganje u nekretnine predstavlja ključnu strategiju za mnoge investitore i trgovačka društva širom svijeta zbog potencijalne dugoročne vrijednosti, stabilnog prihoda od najma ili mogućnosti kapitalnog dobitka. Nekretnine se često smatraju sigurnim oblikom ulaganja koji može pružiti stabilan povrat na investiciju, za razliku od drugih promjenjivih tržišta kao što su dionice ili roba. Glavni motivi za ulaganje u nekretnine uključuju diversifikaciju portfelja, zaštitu od inflacije, pasivni prihod od najma te potencijalna vrijednosna aprecijacija imovine. Različiti tipovi nekretnina, kao što su stambene, turističke, komercijalne ili industrijske nekretnine, nude različite prilike i izazove investitorima, ovisno o tržištu, zakonodavstvu i ekonomskim uvjetima. Pri ulaganju u nekretnine, investitori moraju uzeti u obzir različite faktore kao što su pravni aspekti (regulacije, porezi, zakupni ugovori), financijska održivost (troškovi održavanja, financiranje) te tržišni uvjeti (potražnja, ponuda, cijene). Ulaganja u nekretnine uređuje s HSFI 7 – Ulaganje u nekretnine za poduzetnike koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog izvještavanja, odnosno MRS-om 40 – Ulaganja u nekretnine za one koji primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja. Pravilno vođenje portfelja nekretnina obično zahtijeva stručnost u upravljanju imovinom, praćenje tržišnih trendova te prilagodljivost u strategijama ovisno o promjenama u ekonomskom okruženju. Ključni aspekti ulaganja u nekretnine uključuju razlikovanje između poslovnih zgrada namijenjenih iznajmljivanju i stambenih nekretnina, što ima implikacije na oporezivanje, kao i važnost pravilnog evidentiranja prihoda i rashoda u skladu s računovodstvenim standardima. Dodatno, pri prelasku nekretnina iz upotrebe za poslovanje u kategoriju ulaganja, ključno je pravilno vrednovanje prema HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina ili MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema. U radu je analizirano više trgovačkih društava s motrišta primjene modela nakon početnog priznavanja, to jest jesu li odabrali model fer vrijednosti ili model troška. Za prosudbu odabranih modela zaključujemo da su hrvatski porezni zakoni imali snažan utjecaj. |
| Abstract (english) | Investing in real estate represents a key strategy for many investors and businesses worldwide due to its potential long-term value, stable rental income, or capital appreciation opportunities. Real estate is often considered a secure investment providing a stable return on investment compared to more volatile markets such as stocks or commodities. Primary motives for real estate investment include portfolio diversification, inflation protection, passive rental income, and potential property value appreciation. Different types of real estate, such as residential, commercial, or industrial properties, offer varying opportunities and challenges to investors depending on market dynamics, regulations, and economic conditions. When investing in real estate, investors must consider various factors including legal aspects (regulations, taxes, lease agreements), financial viability (maintenance costs, financing), and market conditions (demand, supply, pricing). Proper management of a real estate portfolio typically requires expertise in asset management, monitoring market trends, and flexibility in strategies based on economic changes. Key aspects of real estate investment include distinguishing between commercial properties for lease and residential properties, which have tax implications, as well as the importance of correctly accounting for income and expenses in accordance with accounting standards. Additionally, when reclassifying properties from operational use to investment category, proper valuation according to HSFI 6 or IFRS 16 standards is crucial. |
